bezimeni

Ja sam covjek koji se svojim promasajima nasmije u lice....pa ako mi se iskrade osmjeh kad se vidimo...molim te oprosti ...................................

Nocas sam po nebu nad gradom kao po staklu napisao prstom
gdje je sad ona, a gdje li je...

Pitao sam jednog starca: "Sta je vaznije, voljeti ili biti voljen?"
On mi je odgovorio: "Sta je vaznije ptici, lijevo ili desno krilo?"

Za sedam jeseni, koji minut poslije pola jedan, jedan ili pola dva, i ona ce negdje zastati pod zamuckujucim plavim neonom sa reklame iznad izloga prodavnice modne obuce i onda ce znati.
Sivi dah uspomene pazljivo ce oduvati prasinu sa smijesne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog sjenovitog vrta u kom su pupile njene ambicije.
Uzdahnuce, vjerovatno. Cestice sjaja rastopit ce joj se nacas u pogledu, kao odraz udaljenih zvijezda u vodi. Bit' ce sama, nadam se.....

Kao da se ljudi pravdaju nakon svega zamorom protekle noci ...

...Bila je bas onakva kakvu sam oduvijek htio - pametna budala. Pametna za druge stvari, budala da izabere mene...

LJUDI SU STVORENI DA BUDU VOLJENI.....A NE SAVRSENI.........

I svaki put kad budes komadic sebe dao i svoje snove svijetu po vjetrovima slao, licice jutro na tebe vise nego na druge....................................

...I trpimo se koliko god umijemo, i lagacemo kako se razumijemo, sve dok na kraju, zajedno, ne stignemo tim istim putem na dvije suprotne strane...

Ne vjeruj ako ti kazu  da svaki tvoj trenutak nije ni cudesan, ni pravi. Svaki je trenutak istina, samo sto poneki ima laznog čovjeka............................